Demokratska stranka žena najoštrije se protivi prijedlogu Vlade za izmjenu Zakona o mirovinskom osiguranju, jer se tim izmjenama teret krize u državi pokušava prebaciti na najslabije slojeve društva, nezaposlene, radnike i osobito žene.
Istovremeno Vlada gotovo da nije niti dotaknula tajkune, povlaštene mirovine i banke koje unatoč krizi ostvaruju ogromne profite i iznose ih neoporezovane iz zemlje.
Obrazloženje Vlade da mora poštovati odluku Ustavnog suda kako bi izjednačila uvjete za odlazak u mirovinu za muškarce i žene, isprazna je priča koja teret krize nastoji prevaliti na žene.
Uvjeti za odlazak u mirovinu mogu se izjednačiti i tako da se muškarcima smanji broj godina i staža za odlazak u mirovinu.
Međutim i mi u DSŽ smo svjesni situacije u koju nas je dovela uglavnom jedna te ista vladajuća garnitura, te sada nemaju drugog izbora nego uvoditi razne harače narodu.
Zbog toga radi ravnomjernijeg rasporeda tereta krize predlažemo kompromisno rješenje i to dugoročno:

- mirovinski fond očistiti od svih onih koji u njega nisu uplaćivali doprinose, odnosno samo uplate u mirovinski fond mogu biti temelj za izračun mirovine,
- izbalansirati mirovine tzv. novih i starih umirovljenika,
- za penaliziranje prijevremenog odlaska u mirovinu uzeti u obzir kako životnu dob, tako i duljinu uplata u mirovinski fond.
- izdvojiti drugi i treći mirovinski stup iz mirovinskog fonda i osnovati poseban fond dobrovoljnog mirovinskog osiguranja, sa upravljačkim pravima po jednu trećinu država, predstavnici članova- osiguranika dobrovoljnog fonda i osiguravajuće kuće koje bi ponudile najbolje uvjete za osiguranje takvog fonda.
- sve ostale kategorije kao što su povlaštene i lažne mirovine trebalo bi odmah ukinuti, a  mirovine s raznim drugim zaštitnim dodacima/opravdanim ili fabriciranim/ koje bi u cijelosti ili djelomično bile izuzete iz mirovinskog fonda, treba prebaciti na teret državnog proračuna.
- u mirovinskom fondu mora se sačuvati načelo solidarnosti i uzajamnosti, ali to načelo može vrijediti samo za one koji su uplaćivali u taj mirovinski fond.

Prijedlog za prijelazno razdoblje:
- smanjenje mirovine zbog odlaska u prijevremenu mirovinu do najviše 15%.
- izjednačavanje tzv. novih i starih mirovina,
- kod penalizacije svakome koji ima mirovinski staž duži od propisanog za prijevremenu mirovinu/žene 30 god., muškarci 35 god./ za svaki dodatni mjesec mirovinskog staža smanjiti iznos propisane mjesečne kazne zbog prijevremenog odlaska u mirovinu.
- smanjenje povlaštenih mirovina:
od 3.500,00 do 5.000,00 kuna 15%
od 5.001,00 do  7.000,00 kuna 20%
iznad 7001,00 kuna                 25%
- Izjednačavanje uvjeta za odlazak u prijevremenu mirovinu žena i muškaraca/ kada je već takvu obvezujuću odluku donio Ustavni sud/ odgoditi za dvije godine dok se ne popravi gospodarska situacija, s tim da žene i muškarci odlaze u prijevremenu mirovinu s 58 godina života i 35 godina mirovinskog staža, te istovremeno smanjiti uvjete za odlazak u punu starosnu mirovinu na 63 godine života za žene i muškarce.

Ako Vlada ustraje na svojoj “kažnjeničkoj” mirovinskoj reformi, kažnjavajući one koji u mirovinski fond jedini i najviše uplaćuju, a štiteći povlaštene mirovine, Vladu čeka vruća jesen uz pokretanje inicijative VLADA MORA PASTI.

Predsjednica DSŽ
Marija Jelinčić

DEMOKRATSKA STRANKA ŽENA, iako je od samog osnivanja 2004. godine, jedan od najžešćih kritičara vladajuće oligarhije među prvima je nakon što je na čelo Vlade oktroirana Jadranka Kosor dala priopćenje u kojem je istaknuto da joj treba dati 100 dana da pokaže što zna.
Podršku smo joj dali prije svega kao ženi koja je po svojoj prirodi radišnija, pedantija i upornija od muških kolega, a nismo niti sumnjali u njezinu namjeru da razriješi ovu katastrofalnu krizu sveukupnih društvenih odnosa.
Sve ovo vrijeme u DSŽ smo bili konstruktivni i na svojoj web stranici i blogu davali niz konkretnih prijedloga i rješenja za izlazak iz krize.
Naime, nama u DSŽ nije cilj doći na vlast pod svaku cijenu, već se u našem programu zalažemo za harmonične odnose rada i kapitala, kao osnovnoj pretpostavci za boljitak svih građana.
No, prođe eto i godina dana, a gotovo nema nikakvog pomaka, mi tonemo sve dublje i dublje.
Predsjednica Vlade nije se otarasila većine svojih nesposobnih ministara, a još je k tome u svoje savjetničke timove umjesto vrhunskih nezavisnih stručnjaka instalirala poduzetničke lobije, tzv. menadžere i partijske podobnike, kojima nije cilj izlazak iz krize, već zaštita svojih parazitskih interesa, zaštita krupnog kapitala i plaćeničke biračke mašinerije.
To potkrjpljujemo izjavom jednog od najuglednijih Jacinih/Jadrinih savjetnika bivšeg ministra Škegre: “PRIVATIZACIJA JE NEŠTO NAJBOLJE ŠTO SE U OVIH DVADESET GODINA DOGODILO HRVATSKOJ”.
Da “pljačkaška privatizacija” je nešto najbolje što se moglo dogoditi u zadnjih dvadeset godina Škegri i njegovim istomišljenicima, a za ostatak od 90% građana ona je donijela jad i bijedu, a državu uz još niz katastrofalnih promašaja dovela do bankrota.
Vlada je najavila i objavila mjere za izlazak iz krize i odlučnost da ih provede, a mi ćemo ovdje analizirati samo neke od njih:
- “Harač” po džepu radnika, dovodi do smanjenja potražnje, smanjenja ubiranja
postojećih poreza i u konačnici do većeg otpuštanja radnika.
- Kreditne linije za spas poduzetnika i očuvanje radnih mjesta uz rigorozne kriterije za sve one koji se nalaze u teškoćama, rezultiralo je time da su ti najavljeni krediti bili balon od sapunice, jer je odaziv za tim kredtima bio nikakav.
- Poticaji za mlade koji bi trebali kupovati stanove u situaciji kada su gotovo svi mladi zaposleni na određeno vrijeme i kada je u tijeku otpuštanje radnika prije svega onih na određeno vrijeme pusta je demagogija.
- Najava palijativne miroviske reforme, kojom bi se trebali što oštrije kazniti oni
koji jedini i najviše uplaćuju u mirovinski fond dovela je već u prvih nekoliko
mjeseci do najezde na mirovinski fond zahtjeva za prijevremenim mirovinama, a
do kraja godine očekuje se pravi stampedo.
Istovremeno je preko 180000 povlaštenih mirovina, koje se ne bi niti smjele
isplaćivati iz mirovinskog fonda, neselektivnom mjerom tek okrznuto.
- Netaktična i od strane poduzetničkih lobija iznuđena najava ukidanja Kolektivnih ugovora, učinila je da se ostvari do sada za vlastodržce nezamisliva misija da se sakupi preko 800000 potpisa i pokrene postupk skupog i nepotrebnog referenduma.
- Odlučna borba protiv korupcije dovela je do otvaranja nekih afera kao što su
Podravka, vojni kamioni, vatrogasna vozila i drugih, te do spektakularnih privođenja.
No iz iskustva znamo da će ti postupci trajati do u nedogled, dok ne padnu u
zaborav, a od oduzimanja nezakonito stečene imovine i naknadi nanesene štete
kao i obično neće biti ništa.
I što nakon svega čini Vlada???
Nudi jedino rješenje, ministra Šukera koji nam se iz dana u dan cereka u brk i uvjerava nas kao se opet povoljno zadužio.
A ti njegovi povoljni krediti koje će vraćati naša djeca i unuci služe samo jednoj i jedinoj svrsi, pukom očuvanju vlasti.
Potpuno smo sigurni da ova Vlada samo produžava našu agoniju i da neće učiniti ono što učiniti mora, jer bi sasjekla granu za koju se grčevito drži.
Što je morala učiniti Vlada???
1. Izvršiti reviziju privatizacije i donijeti mjere da svi oni koji su se njome
okoristili snose i najveći teret oporavka prije svega proizvodnog gospodarstva.
2. Rasteretiti gospodarstvo mnoštva parafiskalnih nameta.
3.Do krajnjih granica pojednostviti postupak nešpekulantskim investitorima da
ulažu kapital u Hrvatsku.
4. Izvršiti reviziju bankarskog i financijskog sustava, te onemogućiti bankama da
iznose ogroman i neoporezovan profit iz Hrvatske, stečen na bazi visokih
kamata i minusima građana po tekućim računima.
Obavezno osnivanje nacionalne hrvatske banke u mješovitom vlasništvu
domaćih pravnih osoba, države i građana.
5. Izvršiti reformu državne uprave, prepoloviti broj općina i županija.
6. Izvršiti ozbiljnu reformu mirovinskog sustava, na način da u mirovinskom
fondu ostanu samo oni koji u njega uplaćuju poštujući načelo solidarnosti
prema nemoćnima i invalidima, a povlaštene mirovine prebaciti na račun
državnog proračuna, pa kako stoji država neka tako bude i povlaštenima.
7. Umjesto što se ministar Čobanković iscrpljuje sa traktorskom revolucijom, a
Friščić se pravi kao da ne poznaje seljake, trebalo bi ih obojicu smjeniti i otpustiti, te sastaviti stručni tim za ozbiljnu agrarnu reformu, koja bi prije svega bila usmjerena na educiranje seljaka kako živjeti od poljoprivrede, ponuditi nove programe i nove brendirane prizvode, eko proizvodnju, navodnjavane, nova poljoprivredna tehnologija, razvoj prerađivačke prehrambene industrije i kako iskoristiti sve te fondove i sredstva koja nam se nude za kvalitetne programe.
8.Zdravstvenu reformu provoditi na način da se grade nove moderne
bolnice/prije svega mislimo na završetak zaboravljene Sveučilišne bolnice u
Zagrebu/ a zatvarati stare derutne i nefunkcionalne bolnice.
9.U pravosudnom sustavu počevši od Ustavnog suda pa nadolje, učiniti sve kako
sudovi ne bi bili taoci politike, već samostalna i neovisna pravosudna tijela.
Izvršiti izmjene propisa radi uvođenja financijske discipline i zaštite vjerovnika.
10. Onemogućiti najteži, najopasniji i najrašireniji oblik korupcije- političke
korupcije, koja je poput hidre premrežila naše društvo, a manifestira se u
različitim oblicima /najnoviji slučaj HSLS-a, gdje se za fotelje prodaje i
vlastita stranka ili primanje 1500 mladih u HDZ kojima su partijske knjižice
sadašnji ili budući ugovori o radu./
11. Sa sindikatima koji su svjesni situacije i koji traže šire društvene promjene,
sjesti za stol i donijeti zajednička rješenja na niz otvorenih pitanja.
12. Preispitati ogromna izdvajanja za crkvu i razne brojne udruge.
13. Mladima omogućiti kvalitetno i besplatno školovanje.
14. Preispitati broj, troškove i funkcionalnost naših diplomatdskih
predstavništava.
15. Preusmjeriti sredstva za pomoć dijaspori u cilju njihova zapošljavanja i
obrazovanja, te osposobljavanja za preuzimanje vlastite sudbine u svoje ruke.
Mogli bismo ovdje nabrojati i niz drugih promjena koje je neophodno
izvršiti, ali o tome smo pisali već nekoliko godina na svome blogu i webu.
Sve ovo Vlada neće i ne može učiniti.
A tko može???
Kukuriku koalicija, koja predstavlja oličenje već viđenog 2000 godine i koja se baš puno ne trsi da preuzme državu koja je u stanju amnezije??!!
Svjesni su da će samo kukuriknuti i završiti skuhani u izbornom loncu, već na prvim idućim izborima nakon preuzimanja vlasti, jer i oni kao i HDZ imaju dosta svojih plaćenih birača i namještenika u javnim poduzećima i ustanovama, općinama, županijama i raznim nadzornim odborima.
I što nam je onda alternativa?
Okupljanje nekoliko manjih stranaka koje imaju kvalitetne programe i ljude, ali ih zbog sveopće medijske blokade ne mogu plasirati biračima.
U taj savez bi morali ući i konačno objedinjeni sindikati.
Svakao bi se tu mogli i morali uključiti nezavisni intelektualci koji više nemaju pravo na šutnju i koji bi mogli djelovati kao kohezioni faktor snaga koje su svjesne nužnosti širih društvenih promjena i spona prema apatičnom biračkom tijelu.
Nemamo više vremena za čekanje, od ove Vlade koja je izgubila legitimitet i zbog toga nema snage za promjene, treba zatražiti da časno odstupi i raspiše prijevremene parlamentarne izbore, jer sve drugo vodi nas u ambis.

Očigledno je da su mirovine i mirovinski sustav kost u grlu naše Vlade i da je rješavanje tog pitanja postalo biti ili ne biti ove vladajuće garniture.
Neka druga možda i značajnija pitanja stavljaju se u drugi plan, a tu se prije svega misli na kompletnu reformu glomazne i neučinkovite državne uprave i rastarećenje gospodarstva od niza fiskalnih i parafiskalnih davanja.
No, kako nam je to nagovijestila naša simpatična “Jaca” da ona zna od krompira napraviti krompir salatu, to očigledo nastoji dosljedno i provesti u praksi, te će poslije ove tko zna koje mini mirovinske reforme umirovljenicima ostati samo to da će od svoje mirovine moći svaki dan na stolu imati samo krompir salatu.
Naime, prvi pokušaj ozbiljnije reforme mirovinskog sustava pokušan je donošenjem Zakona o mirovinskom osiguranju 1998.godine (NN br. 102/98) koji se primjenjuje od 1. siječnja 1999. godine.
Nakon toga od kako-tako zamišnjenog mirovinskog sustava nizom mini reformi koje su vršene pod pritiskom raznih socijalnih i intersnih skupina, jednom od razvojačenih branitelja mahom mladih ljudi koje su nakon divlje i pljačkaške privatizacije izbacili s posla, a drugi puta pod pritiskom stranaka umirovljenika koje su opravdano zahtjevale da se osigura veća mirovina za veliki broj umorevljenika kojima su mirovine na katastrofalno niskom nivou u odnosu na prosječne plaće u RH.
Naravno da su tu priliku za nasrtanje na mirovinski fond iskoristile i sve dosadašnje političke strukture koje su bile na vlasti ili uz vlast, te su u mirovinski fond uspješno ugradile i institut povlaštenih mirovina.
Od mirovinskog fonda napravljeno je bure baruta i samo je trebala ova gospodarska kriza koja traje već godinama, a sada je dostigla kulminaciju, da se fitilj upali i da bure baruta eksplodira.
Sada vlastodršci kako bi usporili neizbježnu eksploziju umjesto brzogorećeg štapina pokušavaju ovom mini reformom zamijeniti fitilj sporogorećim štapinoma, ali veliki prasak je neizbježan, pitanje je samo da li prije ili poslije parlamentarnih izbora.
Kada se vlast zadržava pod svaku cijenu, kupovanjem glasova, podmićivanjem, korupcijom i nagrađivanjem različitih interesnih skupina i tome slično, račun kad-tad mora doći na naplatu i došao je.
Međutim, tko će platiti račun???
Ako pođemo od činjenice da je prosječna mirovna u RH 2.162,17 kuna, takozvanih starih umirovljenika 2.376,44 kuna, takozvanih novih umirovljenika, 1.932,41 kuna, a prosječne mirovine umirovljenih saborskih zastupnika i članova vlade RH iznose 9.321,41 kuna, odnos umirovljenika i zaposlenih 1/1,26, postavlja se pitanje tko će u takvoj situaciji podmetnuti svoja leđa, ali se postavlja i pitanje solidarnosti i pravednosti koji je također još uvijek jedan od stupova mirovinskog sustava.
I sada iz različitih izvora kolaju informacije da će Vlada mini reformom povećati “kazne” za prijevremeni odlazak u mirovinu sa sadašnjih maksimalnih 9% na 20% umanjenja mirovine, da će se uvesti izjednačavanje uvjeta žena i muškaraca za odlazak u prijevremenu mirovinu, te da će povlaštene mirovine umanjiti za 10% uz zaštitu pojedinh kategorija kao što su 100% vojni invalidi iz domovinskog rata i umirovljenici s mirovinama do 3.500,00 kuna, te još nekih kategorija umirovljenika.
Neki također, iznose primjere da će radnik koji je stekao uvjete za prijevremenu mirovinu te dobije otkaz odmah biti upućen u mirovinu, no to je bilo i do sada zbog propisa o evidenciji nezaposlenih i nećemo to previše ovdje analizirati.
Daleko veći je problem kada radnik dobije otkaz, a nalazi se tek nekoliko godina pred ostvarivanjem prijevremene mirovine, jer takvog radnika nitko neće u radni odnos, te mora na Zavodu za zapošljavanje čekati pravo na ostvarenje “pune” starosne mirovine, tj. još 5 dodatnih godina primanja naknada za nezaposlene ako su ostvareni i svi ostali uvjeti za primanje tih naknada.
Međutim što je suština, ovakvog prijedloga.
Teret mirovinske reforme po ovom prijedlogu bi trebali najviše podnijeti oni koji će ili su najviše godina uplaćivali u mirovinski fond – odnosno tek budući umirovljenici.
Ovakva najava Vladinih mjera već daje prve kontraefekte jer je nagnala na tisuće zaposlenih koji su ostvarili uvjete za prijevremenu mirovinu da navrat-nanos podnose zahtjeve za prijevremenu mirovinu.
Kada za koji dan tisuće novih umirovljenika nahrupe na mirovinski fond, to će biti takav novi udar da će unaprijed poništiti sve eventualne efekte vladinih mjera.
Što je pravi odgovor i što treba učiniti?
Istinska i ozbiljna, radikalna mirovinska reforma!!!
Mi u DEMOKRATSKOJ STRANCI ŽENA, uvijek smo nudili sustavna, kompetentna i dugoročna rješenja, te stoga predlažemo:
- mirovinski fond očistiti od svih onih koji u njega nisu uplaćivali doprinose, odnosno samo uplate u mirovinski fond mogu biti temelj za izračun mirovine,
- izbalansirati mirovine tzv. novih i starih umirovljenika,
- za penaliziranje prijevremenog odlaska u mirovinu uzeti u obzir kako životnu dob, tako i duljinu uplata u mirovinski fond.
- izdvojiti drugi i treći mirovinski stup iz mirovinskog fonda i osnovati poseban fond dobrovoljnog mirovinskog osiguranja, sa upravljačkim pravima po jednu trećinu država, predstavnici članova- osiguranika dobrovoljnog fonda i osiguravajuće kuće koje bi ponudile najbolje uvjete za osiguranje takvog fonda.
- sve ostale kategorije kao što su povlaštene i lažne mirovine trebalo bi odmah ukinuti, a  mirovine s raznim drugim zaštitnim dodacima/opravdanim ili fabriciranim/ koje bi u cijelosti ili djelomično bile izuzete iz mirovinskog fonda, treba prebaciti na teret državnog proračuna.
- u mirovinskom fondu mora se sačuvati načelo solidarnosti i uzajamnosti, ali to načelo može vrijediti samo za one koji su uplaćivali u taj mirovinski fond.

Eto to bi bili prijedlozi DEMOKRATSKE STRANKE ŽENA za ozbiljnu mirovinsku reformu, a ova mini reforma koju predlaže Vlada i sa kojom će se nažalost uz malo igrokaza složiti i tzv. oporba imati će još slabiji efekt nego tzv “harač” koji se i prije isteka roka ukida.
No još po ne znamo koji put ponavljamo da bez obnove i jačanja proizvodnog gospodarstva na prvom mjestu i povećanja zaposlenosti, te bez sinhroniziranih i sustavnih reformi na svim područjima društvenog djelovanja, niti jedna reforma sama za sebe, ma kako bila zamišljena ne može uspjeti.
Kako će se o ovom našem prijedlogu kao i o našem izbornom programu za parlamentarne izbore 2007. godine, raspravljati kada voda dođe do grla, a to je tek poslije novih parlamentarnih izbora, mi ćemo dati ovdje nekoliko prijedloga, tek toliko da teret ove “kažnjeničke mini reforme” barem bude pravednija i ravnomjernije raspoređena na sve umirovljenike, te stoga predlažemo:
- smanjenje mirovine zbog odlaska u prijevremenu mirovinu do najviše 15%.
- izjednačavanje tzv. novih i starih mirovina,
- kod penalizacije svakome koji ima mirovinski staž duži od propisanog za prijevremenu mirovinu/žene 30 god., muškarci 35 god./ za svaki dodatni mjesec mirovinskog staža smanjiti iznos propisane mjesečne kazne zbog prijevremenog odlaska u mirovinu.
- smanjenje povlaštenih mirovina:

-od 3.500,00 do 5.000,00 kuna 10%
-od 5.001,00 do  7.000,00 kuna 15%
-iznad 7001,00 kuna                   20%

- Izjednačavanje uvjeta za odlazak u prijevremenu mirovinu žena i muškaraca/ kada je već takvu obvezujuću odluku donio Ustavni sud/ odgoditi za dvije godine dok se ne popravi gospodarska situacija, s tim da žene i muškarci odlaze u prijevremenu mirovinu s 58 godina života i 35 godina mirovinskog staža, te istovremeno smanjiti uvjete za odlazak u punu starosnu mirovinu na 63 godine života za žene i muškarce.

Zaključno, slažemo se da je ovakav mirovinski sustav neodrživ, jer predstavlja bezočnu pljačku i paratiziranje najvećeg dijela osiguranika  koji su najviše uplaćivali u mirovinski fond.
Stoga, je nužna cjelovita i sustavna mirovinska reforma, kompatibilna i sinhronizirana sa svim drugim društvenim reformama.
Međutim, to ne znači da ministar Šuker, treba za sve to vrijeme, ići po nove “povoljne” porcije kredita, umjesto da jednim potezom pera zabrani isplatu plaća bez istovremenog uplaćivanja doprinosa u mirovinski fond i na taj način od pljačke zaštiti i radnike i mirovinski fond.

U organizaciji Demokratske stranke žena, Socijalističke radničke partije, Ljevice Hrvatske, Novog sindikata, Sindikata umirovljenika Hrvatske-podružnica Samobor, u subotu 1. svibnja, povodom Međunarodnog praznika rada, održana je proslava u Orešju, općina Sveta Nedjelja.
Na proslavi na kojoj je sudjelovalo više stotina građana, počelo se prosvjedno oštrim govorima predsjednice DSŽ Maje Marije Jelinčić, predsjednika SRP-a, Ivana Plješe, a nešto kasnije prosvjednim govorima pridružio se i  Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata koji je došao pozdraviti ovaj skup i prenijeti pozdrave sa njihovog tradicionalnog obilježavanja praznika rada na Jarunu.
Iako se počelo prosvjedno i vrlo žestoko, poslije petstotinjak podijeljenih porcija graha, pokoje porcije janjetine, odojka i drugih jela s roštilja, te hladnih osvježavajućih pića, krenulo se u mnogo veselijem raspoloženju.
Kulturno umjetnički program bio je veoma bogat, bilo je mnogo pjesme i plesa, a za što su zaslužna kulturno umjetnička društva KUD “Antun Mihanović” iz Bestovja, KUD “Žumberčani” KUD “Vedar Osmijeh” i Mješoviti zbor G.U. “Prečko”.
Na kraju nas je vrlo ugodno iznenadio BEND “MLADIH” koji je tako dobro zasvirao da su sve prisutne digli na noge- plesalo se do kasnih popodnevnih sati.
Eto kako malo treba narodu, da se od bunta i sveopće depresije dođe do sveopćeg veselja.
A da se počelo žesoko i buntovno može se zaključiti iz govora predsjednice Demokratske stranke žena, Maje Marije Jelinčić kojeg prenosimo u cijelosti:

Poštovane dame i gospodo,
drage radnice i radnici, nezaposleni i umirovljenici,
dragi prijatelji
Osobita mi je čast i zadovoljstvo što vam u ime Demokratske Stranke Žena i svoje osobno ime mogu čestitati 1. Svibanj - 1. Maj MEĐUNARODNI PRAZNIK RADA , vaš i naš praznik.
Praznik koji su hrvatski radnici proslavili prvi puta u Zagrebu u Maksimiru 1890 godine.
Proslavili su rezultate i izborena radnička prava, između ostalog 8-satno radno vrijeme.
Danas stoljeće kasnije dovedeni smo u poziciju da se moramo boriti, ne za nova dostignuća u pravima radnika već za golu egzistenciju i očuvanje i vraćanje već stečenih prava i to od sve žešćih nasrtaja upravo onih koji bi trebali štititi prava radnika i svih građana u našem društvu,
I zato ću se poslužiti izrekom našeg književnika Miroslava Krleže :
“NAŠUTJESMO SE”
Izdalo nas je strpljenje i zbog toga ne smijemo i nećemo više šutjeti
Želim danas govoriti o stvarnim problemima nas radnika i građana, o našoj stvarnosti, našoj svakodnevnici.
Nezaposlenosti kao najvećem problemu našeg društva, nezaposlenosti koja je rak rana našeg društva.
Veliku nepravdu i izvor našeg siromaštva Demokratska Stranka Žena vidi u pljačkaškoj pretvorbi i privatizaciji putem koje je u zadnjih 20-tak godina učinjen strašan zločin nad imovinom hrvatskih građana, a time i nad samim hrvatskim građanima.
Pohlepna vlast u sprezi s mafijom, nemilosrdno je opljačkala naš narod tako da je nekolicina odabranih prigrabila za sebe ono što je naš narod desetljećima stvarao.
Kako je u velikom dijelu pljačka počinjena u tijeku domovinskog rata, ona je po nama ratni zločin.
Pretvorba i privatizacija je gospodarski zločin nad hrvatskim narodom, posebno nad radničkom klasom, jer su radnici masovno otpuštani i ostajali bez posla ili trpani u prijevremene mirovine dok su bili u najboljoj radnoj i životnoj snazi.
Svakako da bi ih se riješilo a imovina poduzeća prigrabila.
Projekat vlastodržaca o 200 bogatih obitelji a svi ostali sirotinja u cijelosti je uspio, a narod je prozvan " stokom sitnog zuba ".
Naša stvarnost je ogroman vanjski dug.. Dug R.Hrvatske se, prema procjenama nekih stručnjaka, približava realno iznosu i do vrtoglavih 100 milijardi dolara.
Naša stvarnost su i 320000 nezaposlenih radnika, od toga 175000 žena što nas u DSŽ posebno brine, jer stara je poslovica NE STOJI KUĆA NA ZEMLJI VEĆ NA ŽENI .
14500 mladih inžinjera, magistara i doktora znanosti nalaze se na Zavodu za zapošljavanje i u ovoj zemlji nikome ne trebaju.
Svaki mjesec ostaje bez posla 20-tak tisuća radnika, a o radnicima koji rade a ne primaju plaću nemamo niti pravih evidencija.
O njima znamo kada iziđu na ulice ili štrajkaju glađu.
Svojim projektima o pokretanju i spašavanju hrvatskog gospodarstva ogolili su nas do kosti
Ovako osiromašenim, ogoljenim do kosti poručuju nam da je najveći kapital radno mjesto.
A radna mjesta nismo izgubili svojom krivnjom, zbog nerada i neznanja već zbog njihove pljačke i nemoralnog ponašanja.
I za invalide imaju poruku: pričekajte bolja vremena
A upravo veliki broj ovih invalida izgubili su svoje zdravlje i postali invalidi upravo kada je pljačkana hrvatska država
Iz ovih razloga u našoj domovini sve je više beskućnika i stvara se potreba o donošenju Zakona o beskućnicima .
A pravo na rad i plaća za rad Ustavom je zagarantirano pravo.
I zato mi danas ne praznikujemo u Maksimiru, mi nemamo što slaviti.
Tamo se nalaze oni koji su nas tijekom svoje vladavine u posljednjih 20 -tak godina doveli do prosjačkog štapa i dužničkog ropstva, oni koji su na vlast dolazili biciklima i starim krntijama od automobila, a kući se mogli vratiti u privatnim avionima, oni koji su naš znoj rasipali po kajmanskim otocima i off shore kompanijama, oni koji su nam uskratili zdravlje jer ga nemamo čime platiti, oni koji su nam uskratili školovanje naše djece, oni koji su nam obećali hrvatsku kunu u hrvatskom džepu a hrvatske devize Zagrebu a ne Beogradu.
Oni koji su nas iznevjerili, oni koji su nas izdali.
DSŽ neće odustati od toga da se poništi pljačkaška pretvorba i privatizacija i time ispravi najveći zločin nad imovinom i hrvatskim građanima, a novac iz povrata opljačkanoga usmjeri u proizvodno gospodarstvo, nova radna mjesta, izlazak iz gospodarske krize, a time i poboljšanje životnog standarda naših građana.
Mi se zalažemo za korjenite promjene u našem društvu.
Želimo stvoriti društvo rada, znanja istine i pošenja, s time da bih poštenju poklonila poseban značaj.
Nužna nam je i duhovna obnova društva.
Jer kako objasniti našim mladim naraštajima, našoj djeci da smo na izborima birali one koji su nas bezočno pljačkali, krali nas, koji su nas izdali, uništavali proizvodna poduzeća zbog vlastitih provizija i vlastitih ineresa .
I zato mi odavde, sa ovog mjesta, šaljemo poruku vlastodršcima: VRATITE HRVATSKOM NARODU OPLJAČKANO U PRIVATIZACIJI I RATNOM PROFITERSTVU jer dok to ne učinite u Hrvatskoj mira neće biti!!
Nesmijemo i nećemo dozvoliti da se gospodarska recesija i Vladin program izlaska iz recesije lome samo na leđima radnika, umirovljenika i invalida.
Gospodo počnite prvo od sebe, od svojih plaća, od Saborskih i drugih povlaštenih mirovina, od tajkuna i njihove opljačkane imovine, kapitalne dobiti i dividendi te kresanja mnoštva drugih nepotrebnih troškova preskupe države.
I na kraju poručujem : Ne smijemo i nećemo dozvoliti da hrvatski narod bude pretvoren u bijelo roblje i da mi i naša djeca dnevno radimo za šaku riže kao Kinezi, dok oni koji su nas opljačkali jedini uživaju blagodati hrvatske samostalnosti i demokracije.
Nemožemo se miriti time da nam je dovoljan samo autogram.
Pa bio to i autogram predsjednika Obame - za memoare.